Dvodnevna konferencija Rani srednji vek na Centralnom i Istočnom Balkanu održana je 25. i 26.11. 2021. u Svečanoj sali Srpske akademije nauka i umetnosti, u okviru programa saradnje između SANU i Bugarske akademije nauka (BAN).
Jedna od učesnika konferencije bila je i Dušanka Veselinov, arheolog u Zavoduza zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada. Dušanka Veselinov je prezentovala svoj rad Prilozi proučavanja ranosrednjovekovnih naselja i grobalja na južnom obodu Karpatskog basena. Rezultati zaštitnih arheoloških istraživanja u Novom sadu i njegovoj okolini, u periodu od 2010-2015. godine.
U ime predsednika SANU, akademika Vladimira S. Kostića, uvodnu reč dao je dopisni član ove institucije dr Vujadin Ivanišević, koji je istakao da konferencija predstavlja prvi u nizu susreta arheologa i istoričara iz Srbije i Bugarske.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da proces oblikovanja ranosrednjevekovnog društva na Centralnom i Istočnom Balkanu predstavlja regionalni fenomen, sa jasnije izraženim sličnostima u oblastima srpskog i bugarskog Podunavlja, budući da je nakon pada ranovizantijske granice i povlačenja Carstava u ranom 7. veku, ova oblast ulazila u okvire rane bugarske države, naseljene pretežno slovenskim stanovništvom. Uz to, za uobličavnje umetničko-zanatskih tradicija bila su značajna i zračenja vizantijske, kasnoavarske i mađarske kulture. Sličnosti se zapažaju u konceptu naseljavanja (reokupaciji antičkih tvrđava i zasnivanje sela otvorenog tipa), kao i u običajima vezanim za pogrebne prakse ( prilaganje keramičkih posuda i sahranjivanje sa određenim predmetima), te u nekim elementima materijalone kulture i tehnologije ( grnčarija, nakit), navodi se u saopštenju SANU.
Kako se dodaje, konferencija sa učešćem arheologa i istoričara iz Srbije i Bugarske posvećena temama ranog srednjeg veka omogućuje širu debatu koja će dopriniti jasnijem sagledavanju određenih fenomena i njihovih manifestacija na Balkanskom poluostrvu i odgovoriti na pojedina važna pitanja prošlosti Balkana, koja čine tačke povezivanja zajednica i kultura na tom prostoru.
Konferencija za novinare je održana u petak, 22. 10. 2021. godine, u prostorijama Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada, sa početkom u 12 časova.
Povod je održavanja konferencije o kulturnom nasleđu i njegovom značaju za lokalnu zajednicu Šta nasleđe znači za nas, u kulturnoj stanici Svilara, 25.10.2021. godine, u organizaciji udruženja Almašani, Mreže Faro konvencije Saveta Evrope, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada i Kulturna stanica Svilara. Konferencija je imala međunarodni karakter i svoja iskustva na zaštiti i korišćenju kulturnog nasleđa predstavili su stručnjaci iz različitih delova Evrope i Srbije.
Krst se nalazi unutar granica evidentirane celine Stari majur, dobra koje uživa prethodnu zaštitu.
Prvi podatak o postajanju krsta na ovoj lokaciji nalazimo na Uporednom planu Tvrđave, Hornverka i grada Petrovaradina iz 1750. godine pukovnika J.Steigera. Današnji krst podignut je o trošku Katarine Piler 1926. godine umesto starog drvenog krsta iz 1816. godine. Funkcija mu je bila da štiti žitelje Petrovaradina od vremenskih nepogoda i zla.
Podignut je na četvorougaonoj betonskoj bazi, sa ogradom od kovanog gvožđa. Gabaritom i oblikovanjem nalikuje krstovima koji se nalaze u sklopu Staromajurskog groblja na Trandžamentu, Novomajurskog groblja i ispred crkve kod svetog Roka. Izrađen je od betona , završno obrađen u veštačkom kamenu. Figura Hrista izrađena je od lima i farbana, pričvršćena gvozdenim klinovima, kao i pločica sa natpisom INRI koja se nalazi iznad.
Krst je bio veoma oštećen sa jasno izraženim otklonom od vertikalne ose, koji se kretao od baze samog krsta iznad postamenta gde se uočavalo veliko oštećenje na samoj granici loma, sa popucalim i odvojenim delovima spoljne obloge i degradiranim betonskim jezgrom. Pukotine su prisutne i na samom postamentu, i to različitog stepena. Polazište većine pukotina su gvozdeni ankeri koji su usled korozije prouzrokovali naprsnuća spoljne obloge, što je omogućilo prodor vode u samu strukturu krsta i dalje destruktivno delovanje mraza. Spojnice između elemenata krsta su bile degradirane. Uočljivo je i prisustvo mahovine i lišajeva kao i zaprljanja usled atmosferskih uticaja. Figura Hrista je sa vidnim oštećenjima u vidu ulubljenja i perforacija. Svi gvozdeni elementi su bili korodirani i zaprljani.
Osnovno konzervatorsko-restauratorsko opredeljenje je očuvanje autetičnosti ukupnog arhitektonskog korpusa, gabarita, svih konstruktvnih i dekorativnih elemenata, originalnog materijala i celokupnog likovnog izraza.
Projekat je izrađen u skladu sa uslovima Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada i uz saglasnost Zavoda. Nadzor nad radovima je takođe vršio Zavod.
Spomenik je demontiran i konzervatorsko-retauratorski radovi su obavljeni u radionici. Statička sanacija je izvedena korišćenjem metoda kojima je izvršena konsolidacija i stabilizacija celokupnog sklopa. Uklonjene su naslage čađi, masnoće od smoga i druge nečistoće, lišajevi i mahovina sa spomenika.
Ograda je restaurirana i spomenik je po završetku radova montiran na prvobitno mesto.
Dobitnici nagrade DKS
U kulturnoj stanici Svilara (Almaški kraj) u Novom Sadu 31. maja 2021. godine održana je svečanost povodom Dana Društva konzervatora Srbije. Deo svečanosti je bio posvećen ulasku prostorno kulturno-istorijske celine Almaški kraj u Faro mrežu Evropske komisije, a promovisan je i poslednji, 44. broj Glasnika DKS.
Odbor za dodelu nagrada i priznanja Društva konzervatora Srbije u sastavu: mr Gordana Simić, predsednik, dr Slavica Vujović, Vera Pavlović Lončarski, Katarina Maksimov i dr Gordana Mitrović, doneo je jednoglasnu odluku da se dodele dve Velike nagrade DKS u 2021. godini – mr Maji Đorđević, arheološkinji savetnici konzervatorki Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture – Beograd za istraživanje, proučavanje, valorizaciju, publikovanje, popularizaciju i unapređenje upravljanja arheološkim nasleđem, a posebno za izvanredan doprinos upisu stećaka, srednjevekovnih nadgrobnih spomenika na listu svetske baštine i Slobodanki Babić, arhitektici savetnici konzervatorki Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Novog Sada za istraživanje, proučavanje, dokumentovanje, izradu i realizaciju konzervatorsko-restauratorskih projekata obnove graditeljskog nasleđa Novog Sada kao i unapređenje konzervatorske struke.
Dve godišnje nagrade pripale su Tatjani Videnović, arhitektici višoj konzervatorki Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda za sveobuhvatan i uspešno izveden projektantski postupak i konzervatorsko-restauratorski metod primenjen u rešavanju restauracije i sanacije fasada Zgrade Železničke stanice u Beogradu i interdisciplinarnom timu u sastavu: dr Marina Pavlović, arhitektica konzervatorka, Predrag Jošić, arhitekta konzervator, prof. dr Milan Glišić, arhitekta, dr Vesna Bikić, arheološkinja i Slobodan Radovanović, arhitekta konzervator, za sveobuhvatan i uspešno izveden projektantski postupak i primenu savremenih konzervatorsko-restauratorskih tehnologija i metoda i realizaciju projekta zaštite, prezentacije i revitalizacije sektora I Jugoistočnog bedema Gornjeg grada Beogradske tvrđave sa uređenjem enterijera u cilju formiranja vizitorskog centra- komleks Sahat kapije i Barokne kapije.
U utorak, 6 aprila 2021. godine, sa početkom u 12,00 sati, Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada je organizovao obeležavanje 80-godišnjice početka napada nacističke Nemačke i njenih saveznika na Kraljevinu Jugoslaviju.
Obeležavanje je održano u Kisačkoj ulici, kod broja 62, na mestu na kom je 6 aprila 1941. godine, mitraljirana iz nemačkog aviona pogrebna povorka. Prema dosadašnjim saznanjima, tada je stradalo 12 civila koji su se nalazili u povorci (11 žena i 1 dete). Na mestu stradanja Zavod je postavio spomeničko obeležje. Pomen stradalima održalo je sveštenstvo Srpske pravoslavne opštine novosadske, prisutnima su se obratili Dalibor Rožić, član Gradskog veća za kulturu, Zoran Knežev, hroničar Novog Sada, Lazar Prodanović sin jedne od žrtava i mr Siniša Jokić, direktor Zavoda za zašti. Tom prilikom, Dalibor Rožić, član Gradskog veća za kulturu, je ukazao na značaj negovanja istorijskog nasleđa i kulture sećanja. Direktor Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada mr Siniša Jokić pojasnio je šta se dogodilo u Kisačkoj ulici 6. aprila 1941. godine.
Tog dana grupu naših sugrađana koja se kretala ka Almaškom groblju, ispraćajući kovčeg napala je nemačka avijacija. Oni su se avionima spuštali nisko i vršili likvidaciju mitraljeskom paljbom po našim sugrađanima koji su išli na pogreb. Prema dostupnoj dokumentaciji utvrdili smo da je tada poginulo dvanaest osoba, među njima i dete od dvanaest godina, a oko 20 je ranjeno. Mi smo uspeli da ovaj događaj istražimo i predočimo javnosti, postavljajući spomen ploču sa imenima stradalih, a sve u cilju da se ovakvi zločini nikada ne zaborave i ne ponove – rekao je mr Siniša Jokić.
Spratna kuća u Zmaj Jovinoj 6 sagrađena je verovatno tokom prve polovine XIX, sedamdesetih godina XX veka urađena je rekonstrucija objekta, kada je vraćen jedan od mogućih izgleda. Deo je prostorno kulturno-istorijske celine Staro jezgro Novog Sada.
U okviru projekta Konzervatorsko restauratosrski radovi na obnovi uličnih fasada i krovova u Petrovaradinu i Novom Sadu XII faza – Partija 3 izvedeni su radovi na kompletnoj obnovi fasade (zidarski, gipsarski, molersko farbarski radovi), kao i obnova prozora, oluka i dela krova.
Radovi su trajali u preiodu od 25.01.2021. godine, do 08.03.2021. godine.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovi kapije u dvorištu Akademije umetnosti započeti su 1.marta 2021. godine i rok za njihovo izvođenje je 90 radnih dana od uvođenja u posao. Radovi obuhvataju: pripremne, izolaterske, zidarske, limarske, stolarske, molersko-farbarske i razne radove.
Današnji objekat adaptiran je 1964. godine po projektu Đorđa Tabaković za potrebe Akadimije. Arhitekta se potrudio da i pored prilagođavanja zgrade novim potrebama sačuva njen osnovni izgled na taj način je do danas očuvan osnovni korpus objekta iz 1841.godine.
Priča o objektima koji su postojali na ovom mestu vraća nas u prvu polovinu 18.veka. „Špitalj“ ili „Ubogi dom“ za beskućnike i bolesne na ovom mestu je bila skromna prizemna kuća. Vladika Visarion Pavlović dobio je 1741. dozvolu da podigne bolnicu ali o njoj nema podataka sve do 1748. godine. Kuća je građena od čvrstog materijala sa četiri sobe i dve kuhinje čija je vrednost procenjena na 3394 forinte. Tokom vremena ova zgrada je više puta obnovljana i prepravljana. Proširena je 1803. kupovinom kuće Dimitrija Mijatovića. Zaslugom Marije pl. Stanisavljević i trgovca Marka Popovića dozidan je sprat 1841, tako da je sa novodobijenim prostorom omogućen smeštaj sto bolničkih kreveta. Bolnica nije stradala 1849. godine, a i pored sprovedene preadaptacije za novu namenu u osnovnom korpusu ostala je neizmenjena.
Jednospratna zgrada je izduženom pravougaonom osnovom postavljena na uličnu regulaciju. Uz desnu bočnu stranu je kratka ograda sa dva masivna stupca, na prolazu ka Trgu Marije Trandafil. U zaleđu je dvorište omeđano visokim zidom sa monumentalnom baroknom kapijom, gde se graniči sa portom Nikolajevske crkve. Na fasadi iz Ulice Đure Jakšića je niz od jedanaest osa prozora u malterskim okvirima i ravno obrađene površine, bez dekoracije. Na soklu nema podrumskih otvora, fasada je bez kordonskog venca a na tavanskom nadzitku izostali su otvori. Ulaz, postavljen na desnu bočnu fasadu, vodi u hol sa dugačkim hodnikom ka dvorištu i prostorijama u nizu prema ulici. Na sredini prizemlja je stepenište za sprat. Pruska kapa, kao svodna konstrukcija nad prizemljem, autentični je graditeljski sloj iz vremena proširenja i nadogradnje objekta. Na dvorišnom zidu su polukružni otvori.
Na masivno zidanoj kapiji sa polukružnim ulazom su jednostavni plitki pilastri, profilisani luk sa završcem, a iznad horizontalno postavljena ploča na kojoj je dominantna atika barokne konture, flankirana volutama. Identične volute, samo nešto većih dimenzija, postavljene su i na zidanu ogradu i prislonjene uz gornji deo kapije. Drvena krila izvedena letvama u karakterističnom slogu i luneta u radijalnom, moguće da su vremenom menjani.
Poštovane koleginice i kolege,
Obaveštavamo vas da su u toku pripreme za sledeću fazu vakcinacije koja podrazumeva zaposlene u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi, komunalnim i javnim preduzećima, kao i pravosuđu.
Molimo vas da sve zaposlene u vašem organu, kao i sve zaposlene iz organa, organizacija, ustanova, službi i preduzeća koja su pod vašom nadležnošću ili nadzorom, a koji su zainteresovani za vakcinaciju protiv COVID-19, obavestite da mogu da iskažu interesovanje za vakcinaciju popunjavanjem upitnika na portalu:
Takođe, molimo vas da na vašim veb-stranicama postavite baner ka portalu za iskazivanje interesovanja za vakcinaciju protiv COVID-19.
Odluka o podizanju spomenika doneta je 1926. godine na stogodišnjicu Miletićevog rođenja, a relizovana je više od jedne decenije kasnije, 1939 godine.
Ivan Meštrović, autor skulpture, prikazuje Miletića u burnom govorničkom stavu, sa uskovitlanim ogrtačem i uzdignutom rukom simbolišući širinu i zamah nacionalne snage Miletićevog vremena kao i nepokolebljivost i veličinu predstavljene ličnosti. Svetozar Miletić je obeležio politički život svoga vremena u južnim delovima habzburške monarhije, bio je dosledni borac protiv nacionalnog ugnjetavanja, glavni ideolog i organizator zajedničkog otpora nemađarskih naroda protiv mađarizacije, kao i borbe za demokratska prava, slobodu i ravnopravnost svih naroda Ugarske, poslanik, gradonačelnik Novog Sada i advokat. Skulptura je izrađana u bronzi i visine je 5m, na mermernom postamentu visine 2m.
Lokaciju za spomenik na glavnom gradskom trgu, ispred Gradske kuće, zajednički su odabrali vajar Meštrović i inžinjer Milutin Tatić.
Radovi na izgradnji postamenta i postavljanja figure realizovani su iste godine a, njihovu završnu fazu nadzirao je sam autor. U svečanoj atmosferi, u prisustvu mnogobrojnih gostiju spomenik je 1.oktobra 1939. godine otkrio predsednik vlade Kraljevine Jugoslavije na Trgu slobode. Spomenik je uklonjen za vreme Drugog svetskog rata, ali je na inicijativu poznatog istoričara Novog Sada i političara Vase Stajića u jesen 1944. vraćen na prvobitno mesto. Vajar Pavle Radovanović je na novi postament uklesao 1951. godine tekst Svetozar Miletić 1826-1901. rad Ivana Meštrovića 1939. Spomenik Svetozaru Miletiću je utvrđen je za kulturno dobro 1949, a za kulturno dobro od velikog značaja 1991. godine.
Izvršeena su prethodna istraživanja i urađena je Studija o merama zaštite spomenika Svetozaru Miletiću koji je izradio „Garnet“ DOO Beograd. Sastavni deo studije je Elaborat o sprovedenim istražnim radovima (in situ i laboratorijska istraživanja) koji je izradila Laboratorija za ispitivanje materijala u kulturnom nasleđu , Katedra za inženjerstvo materijala Tehnološkog fakulteta u Novom Sadu.
Zavod za zaštitu spomenika kulture Grada Novog Sada je tokom jeseni 2020. godine, započeo i realizaovao projekta sanacije spomenika. Ugovor o izradi konzervatorskog projekta u postupku javne nabavke dodeljen je ponuđaču Birou za projektovanje i inženjering „Projektant – SM“ iz Sremske Mitrovice.
Konzervatorski radovi su podrazumevali uklanjanje svih naslaga od biofilma, čađi, smoga, nanosa od prethodnih intervencija, naknadne patine i drugih naslaga sa bronzane površine spomenika. Restaurirana su mehanička oštećenja na bronzanom delu spomenika. Na kraju je izvršena završna impregnacija silikonskim premazima. Na postamentu je izvršena restauracija mehaničkih oštećenja, popunjavanje spojnica na postamentu, završna impregnacija silikonskim premazima.
Radove je, na osnovu ugovora sklopljenog u postuku javne nabavke-otvorenog postupka, izveo „ Granit- Liješće” DOO Sremska Mitrovica.